Alopecija morskih prasića
Alopecija morskih prasića je djelimičan ili potpun gubitak dlake tamo gdje je obično prisutna. Kako se liječi?
Alopecija morskih prasića je djelimičan ili potpun gubitak dlake na mjestima gdje je inače prisutna.
Patofiziologija
Dijeli se na nasljednu (genetsku) i stečenu. Stečena može biti upalna ili neupalna. Ugroženi su koža i egzokrine žlijezde.
Anamneza i pregled
Trajanje i progresija, svrab, znakovi infekcije ili dermatološkog problema. Distribucija lezija (fokalna, multifokalna, simetrična, generalizovana). Pregled dlake: gubitak iz folikula vs. oštećenje stabljike. Sekundarne promjene kože (upalne ili neupalne: hiperpigmentacija, lihenifikacija, eritem, pretjerano linjanje, svrab).
Uzroci (neupalni)
- stres – generalizovano linjanje; autogruming / grickanje (sakrum, perineum);
- nedostatak hrane – posebno protein i vitamin C;
- hiperestrogenizam – cistična bolest jajnika (simetrična alopecija leđa, abdomena, bokova); trudnoća;
- dijabetes, hipotireoza.
Uzroci (upalni / parazitski)
Demodikoza, Trixacarus caviae, Chirodiscoides, uši, buhe, Cheyletiella, dermatofiti (Trichophyton mentagrophytes često oko nosa i ekstremiteta), bakterijska pioderma, traume (opekotine), atopija / alergija na hranu / buha, neoplazma.
Faktori rizika
Prateća oboljenja, hipovitaminoza C, prenaseljenost, loš smještaj.
Dijagnostika
Izgled i lokalizacija su ključni. OAK često uredan osim piodermije / parazita. UZ abdomena za ciste jajnika. Kožni razmazi (duboki za demodex / Trixacarus – često potrebno šišanje), trichogram, otisak kože, „scotch test“, posijev sa antibiogramom, Wood lampa ograničena za Microsporum; kultura dlake na Sabouraud; biopsija kože sa normalnom i bolesnom regijom.
Lijecenje (sažeto)
Više uzroaka je moguće paralelno. Terapija prema najvjerovatnijoj dijagnozi ako potpuna dijagnoza nije odmah moguća. Šišanje oko lezija kod gljivica i bakterija; tretman svih kontaktnih životinja kod ektoparazita; dezinfekcija okoline.
Vitamin C: korekcija ishrane i 50–100 mg/kg s.c. svakih 24 h do remisije, zatim održavanje 30–50 mg/kg p.o. svakih 24 h.
Ciste jajnika: ovariohisterektomija; alternativno hCG ili GnRH po protokolu veterinara.
Ektoparaziti: ivermektin 0,2–0,8 mg/kg s.c. svakih 7–10 dana (3 doze) ili selamektin / imidakloprid + moksidektin po uputstvu; paziti na dozu piretrin praška.
Bakterije: šišanje, antiseptik (jod, hlorheksidin), šamponi sa hlorheksidinom / mliječnom kiselinom. Antibiotici širokog spektra bezbedni za prasiće (enrofloksacin, trimetoprim-sulfa, hloramfenikol, azitromicin) prema posijevu najmanje 2 sedmice. Izbjegavati oralne beta-laktame, makrolide, linkozamide kod rizika od fatalnog disbakterijuma i enterotoksemije.
Ako sumnjate u dijagnozu svog ljubimca i želite nezavisno mišljenje, možete zatražiti veterinarsku konsultaciju putem mesendžera, telefona ili formulara na ovoj stranici.
Članak je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled kod veterinara.